utorak, 26.06.2012.
Emerson, Like & Palmer - “E,L & P" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 03 07 u 19:10 uri
|
Emerson, Like & Palmer su se pojavili na svjetskoj sceni u momentu kad je nivo muzicke obrazovanosti sirokih masa dosega vjerovatno najvecu razinu u povjesti ljudskog roda i time se potreba otvaranja novih, neistrazenih podrucja muzike toliko prosirila, da je muzicka scena za umjetnike predstavljala nepreglednu plodnu oranicu, na kojoj je raslo sve sta se posijalo. Razvojem simfo rocka i njegovim evoluiranjem u kompleksne forme, pojavila se potreba za nesto komercijalnijom verzijom, koja u sebi nece nositi negaciju svojih korijena i koja ce na prihvatljiv, pitkiji nacin, presentirat ono sta je ogromnoj masi bilo daleko, tesko, nepoznato. A to je bila klasicna muzika. Sjeme nije moglo pasti na plodnije tlo ----------------------------------------------------------------------------------------------- Budite s nama u utorak, 03 07 na valovima Gradskog Radija Trogir u 19:10 i poslusajte muziku koju neceti vise nigdi cut i osvrt na rad grupe kojeg ce te tesko igdi vise naci. --------------------------------------------------------------------------------------------------- U muzickom djelu, pored odabranih tema, preslusat cemo cili prvi album, nazvan po imenu grupe. Neznan dali ih je uopce potribno predstavljati, ali za one koji neznaju, idemo ispocetka, najprije par crtica. Emerson, Lake & Palmer su bili Engleski progresivni sastav iz sedamdesetih. Kombinirali su modernu muziku sa klasicnim elementima i jazzom. Dakako, klasicna muzika je imala presudni uticaj na njihov izricaj. Uticaj je bija toliki su na veoma cudan, sebi svojstven nacin, obradili najpoznatije djelo Musorgskog, “Slike sa Izlozbe”, izazivajuci dakako, zgrzanje klasicnog establismenta. Doduse, znajuci za pozadinu njihova stvaralckog puta, iznenadjenja nije bilo. Band se sastoja od tri clana. Keith Emerson na klavijaturama i na svemu sta je imalo ikakve tipke, Greg Lake, na basu i vokalu i naposljetku Carl Palmer, koji je justa drza zatvorena, ali su ruke i noge govorile umisto njega, drugin ricima, pesta je po svemu sta je davalo zvuk. Bili su najpopularniji i najkomercjalniji progresivni rock band sedamdesetih, sta znaci istovremeno i u povjesti muzike. Ploce su im isle u miljunima komada, tocnije oko 40 miljuna. Njihovi nastupi su bili nevjerovatna atrakcija, te su bez problema punili sve moguce stadione i najvece dvorane. Keith Emerson i Greg Lake su se susreli u Fillmore Westu u San Franciscu. Keith je bija sa grupon Nice, a Lake sa King Crimsonom. Nakon kratkog jama, bilo je jasno da je kompatibilnost njihove svirke blogom dana i ideja o osnivanju banda se rodila. Doduse, njih su se dvojica ranije susretala, ali ovaj put je susret bija presudan. Zamislili su da band bude klavijature – bas – bubnjevi. U trazenju bubnjara, naisli su na Mitch Mitchella, bubnjara Jimi Hendrixa. Ovaj ih je oladija na prvom koraku. Dosa je ful naoruzan i u pratnji agresivnih tjelohranitelja. Trazeci dalje, nasli su jednog divljeg bubnjara u sastavu Atomic Rooster. Bija je to Carl Palmeru. Odluka o njegovom pripojenju je donesena nakon prvog zajednickog jama. Band se rodija Odmah su se slozili o ulogama unutar grupe. Keith je bija zaduzen za klavijature i komponiranje, Palmer se skoncentrirao na udaraljke, a Lake je pored sviranja basa, majstorski odradjivao vokalne dionice, pisao liriku i producirao albume. U stvari, producirao je pet od ukupno sest albuma grupe. Sestog, ”Brain Salad Surgery”, je producirao sa Pete Sinfieldom, koji je to vrime, upravo napustio King Crimson. Prvi nastup imaju u osmom misecu 1970 godine u Plymouthu, da bi nedugo nakon toga usli ustudio i zapoceli sa snimanjem materijala. Debut album je izasa 1970 godine i jednostavno je nazvan po imenu grupe. Sastavljen uglavnom od solo tema, album je protkan nevjerovatnom virtuoznoscu i osebujnom inspiracijom. Obilovao onim sta ja zoven, logikom u muzici, nekom vrstom logickog sljeda u kompoziciji. Tesko za objasnit, jer se radi o osjecaju. Ajmo pokusat ovako. Zamislite da svaka nota logicki sljedi onu prethodnu, da svaki uvod u prelaz logicki prelazi u novi zavrsetak i nastavlja se u novu temu, koja je opet, logicki naslonjena na prethodnu. Malo zapetljano za napisat, za svatit isto tako, ali nadan se da je bar malo jasnije. Dunque, na tom dubut albumu su se ukrstila tri uticaja. Keith Emerson, sa svojim klasicnim pristupom, interpretirajuci Bachovu “Francusku Suitu” i Bartokov “Allegro Barbaro”, Carl Palmer je u dotu donija solo na bubnjevima u temi “Tank”, dok je Greg Lake doprinija sa dvije balalde. Prva, nevjerovatno pastoralna i emocijama nabivena “Take A Pebble” i druga “Lucky Man”, hitoidna tema zarazne melodije i jos zaraznije atmosfere. Na opce iznenadjenje, album nosen singlicom “Lucky Man” postaje ogroman hit u Americi, i u Engleskoj, a sama singlica probija sve barijere na listama i ustolicuje se na prvo misto, koje drzi sedmicama. Uspjeh albuma u kombinaciji sa mocnim nastupom na Isle of Wight festivalu, donosi grupi svjetsku reputaciju i katapultira ih nebu pod oblake. U roku od par miseci, bez ikakve posebne reklame, izdajuci samo jedan album, jednu singlicu i priredjujuci nezaboravne koncerte, postaju svjetska senzacija. Ali svjetska senzacija par ecelence, jer s obizrom na to odakle su ponikli i s obzirom na muziku koju su svirali, bilo je skoro nemoguce za ocekivat bilo kakav, paznje vridan komercjalni efekt. Bilo kako bilo, Emerson, Like & Palmer su preko noci postali senzacija i ustolicili se na tronu. S obzirom na iskustvo iza njih, sve to skupa ih nije naslo nespremne, te su u buducnosti samo dogradjivali image i stvarali muziku koja je odusevljavala mase, a kriticarima, pogotovo u zadnjoj fazi djelovanja, davala obilatu gradju za pljucanje po njima.  Ka sta smo vec spomenili, album otvara tema “Barbarian”, koju potpisuju sva tri clana banda. Krediti su u stvari trebali biti dani Bartoku, koji je autor teme “Allegro Barbaro”, ali to je ucinjeno samo na prvom izdanju albuma maticne kuce “Manticore”. Mozda i zato jer je tema toliko cudesna, toliko dobro obradjena i doradjena, da funkcionira kao zasebna, nova kompozicija. U ovoj temi posebno moran naglasit uspjesnu artikulaciju sviranja bubnjeva i nesvakidasnji pristup Carl Palmera, koji ce na moje veliko zadovoljstvo, postati njegov standard. Naime, po dolasku u grupu, Carl Palmer je bija divljak koji je pesta po bubnjevima, kada mlati po mrskon neprijatelju. Nista losega u tome, pogotovo kad se radi o rocku kojeg su svirali Atomic Roosters, ali u novom okruzenju, mladi divljak je veoma brzo presalta u predivno sviranje po kozama, osiguravajuci sebi misto u gornji razred najjacih bubnjara tog doba. Album nastavlja pastoralna “Take a Pable”, uz “Epitaph” sa debuta King Crimsona, moj apsolutni favorit za sva vremena. Iako sastavljena od fragmenata stvaralastva clanova grupe, tema na impresivni nacin pokazuje ko je ko i sta ko radi u grupi i na kraju, kako to radi. Lake sa predivnim melodijama i nezaboravnim solom na akusticnoj gitari, Emerson na pianu u izvedbi na kojoj bi mu pozavidija bilo koji klasicni kompozitor ili predsjednik, i Palmer, koji to sve skupa prati u maniri najbojih simfoniskih sviraca udaraljki. Jos jednom da napomenem, ide “Take a Pable” jedan od mojih apsolutnih favorita u muzici uopce. Treca tema "Knife Edge", je temeljena na prvom stavku Janicekove “Sinfoniette”, sa umetkom instrumentala obrade Bachove “Allemande” iz “Francuske Suite”, ali svirane na orguljama, a ne kao u orginalu, na pianu ili cembalu. Interesantno je da ni ova tema nije potpisana od orginala osim na maticnom izdanju Manticorea. Tema koja sljedi “The Three Fates” pokazuje odakle dolazi Keith Emerson. Ovo autorsko djelo na najbolji moguci nacin donosi legislativu grupe Nice zapakovanu u EL&P izricaj i isporucen kao na dlanu svima koji su bili na putu da postanu ljubitelji klasicne muzike. Sastoji se od tri stavka, od kojih je prvi “Clotho” odsviran na velikim orguljama, a druga dva stavka na pianu. Drugi stavak, “Lachesis”, biva odradjen u solo aranzmanu, dok treci, “Atropos” donosi u obliku tria, dakako, u pratnji Lakea i Palmera. Mjesajuci cak i jazz sa klasikom, EL&P stvaraju, usudija bi se reci, genijalni spoj arhaicne piano klasike, konvertiranog bip bop jazza, i rocka koji sve to skupa vezuje u novu cjelinu. Cudesni spoj naoko nespojivog i jos cudesniji rezultat na top listama. Nevjerovatno da je ovakva muzka carevala top listama i vladala stadionima. Na momente cak i ja sam u to vise ne virujen. EL&P i tema “The Three Fates” Nastojeci svim silama obuzdati svoj temperament, Carl Palmer dolazi na svoje u temi “Tank”. Otvorivsi temu sa jazzy improvizacijom, EL&P odlazi na kratki put da bi ostavili Palmera na vjetrometini, na kojoj se ovaj i te kako dobro snalazi. Cilu raskos nesvakidanjeg talenta Palmer pokazuje u djelu, di sam solira na udaraljkama. Tema zavrsava u kresendu trojke, u kojem prevladava Emerson sa svojim monster Moog synthesizerom. Prica vezana za temu “Lucky Man” je vec toliko puta ispricana. Toliko puta prozivljena i toliko puta potvrdjena, da jednostavno postaje pravilo. Naime, kako nisu imali dovoljno muzike da napune album, grupa se nasla u nedoumci sta dalje. Lake je ponudija svoju temu iz djecakih dana, koju je komponira na akusticnoj gitari kad je imao 12 godina. Ni Emerson, a ni Palmer nisu bili odusevljni ponudom, ali jednostavno nisu imali izbora, te su prihvatili tu rock baladu. I nu ti vraga, “Lucky Man” postaje preko noci instant hit, kako u Americi tako i na Velikon Otoku, a preko njih se ka epidemija rasirija zemaljskon baloton. Cak stavise, “Lucky Man” postaje najveci hit kojeg ce grupa ikada imati i istovremeno, betonira koncept svih buducih albuma. Naime, na svim albumima koje ce grupa izdati u buducnosti, na svakom se nalazi najmanje jedna balada Greg Lakea, koja u vecini slucajeva nosi album preko top lista singlica.  I jos jedna mala zanimljivost, vezana za omot albuma. Naime, Engleski umjetnik Nic Dartnell je napravija omot za album Americke grupe Spirit, na kojem se prikazuje stilzirana faca bubnjara Spirita, Ed Cassidya, koja se u nastavku transformira u bilog goluba. Ali kad su je Emerson, Like i Palmer vidili, to je bilo to. Nisu odustali od presinga sve dok Nic nije prista njima dati, odnosno prodati, taj omot. Intergralnu verziju omota mozete vidit na web stranici Nic Dartnellija. Prije nego nastavimo sa daljnjom karijerom grupe, par rici o samom albumu i njegovoj ostavstini. Dosavsi iz vec etabliranih grupa, svaki clan je donija sa sobom dio ostavstine svojih maticnih grupa. Keith Emerson, alfa i omega grupe Nice je evoluirao iz kompozitora klasicne muzike sa elementima rocka, u kompozitora rocka sa elementima klasicne muzike. Mozda ta konstatacija i nije bas potpuno tocna kad se slusaju njegovi klavirski solo izleti. Mozda najbiliza definicija bi bila da je Keith Emerson sjedinija klasiku sa avant-gardom, a ka lipilo i finalno pakovanje upotrebija rock. Greg Lake, je od King Crimsona donija nezaboravnu melodiju, specifican still svitranja basa i ljubav prema eksperimentu. Dakako, jos je jedan bitan element njegova stvaralasta. Naime, Greg Lakeu se ne moze odreci jos jedna velika zasluga za postojanje EL&P, onakvim kakvi jesu bili. On je naime bija i producent grupe. Mislim da boljega nisu mogli pozeliti, jer Greg je bija taj koji je poznavao svaku notu i znao je odakle dolazi, te je tako moga smjestit u prostor zvucne slike. Vjerovartno niko osim njega tako nesto nebi mogao napraviti sa takvim rezutatom. Nadalje, radeci ka producent, Greg Lake daje albumima onaj zadnji, finalni i u mnogim slucajevima sudbonosni pecat, koji lako moze oderediti sudbinu albuma. Imajuci sve ovo u vidu, izlazak i uspjeh prvog albuma biva tim veci, jer u potpunosti odstupa od uhodane sheme kojim se kretala muzicka industrija tog doba. Dakako, uspjeh prvoga je zagarantirao ugovor za snimanje drugog albuma. Nesudjeni drugi album je zavrsija u skafetinu, jer je diskografska kuca, mozda opravdano u to vrime, zakljucila da ce komercjalni uspjeh biti skroman. Radilo se naime o zivoj obradi klasicnog djela Modesta Musorgskog “Slike sa izlozbe”. Niko se do tada nije usudija na takav nacin prezentirati na ciloj ploci jedno klasicno djelo. Umisto tog izdanja, grupa odlazi u studio, ostavivsi “Slike sa izlozbe” na polici i za izdanje u neka bolja vrimena. 1971 godine Emerson Like & Palmer izdaju album “Tarkus”. Biva to njihov prvi uspjesan koncept album. Kombinirajuci dugu kompozicju, koja je zauzela cilu stranu ondasnjeg vinila, sa kracim ali zestokim rock temama, te sa instrumentalima, album biva prepoznat kao kamen temeljac progresivnog rocka. Naslovna tema, epski “Tarkus”, biva snimjen za samo cetiri dana. Sastoji se od sedam stavaka koji obiluju virtuoznim izletima sve trojice clanova, ali istovremeno, sam koncept ostaje neokrznut. Ovaj album, kao uostalom sve ostale, cemo predstavit u nekim od sljedecih emisija. Za kraj osvrta na “Tarkus” samo mala napomena. Ovaj je album zacementirao reputaciju EL&P i ustolicija ih kao neosporne i neoborive velicine na kreativnoj i eksperimentalnoj svjetskoj rock sceni. Poslusajmo temu “A Time and a Place”, sa albuma “Tarkus” I napokon, nakon uspjeha drugog albuma, “Pictures at Exibition” gleda svjetlo dana. Neobicna ploca, jos neobicnijeg pristupa. Klasicno djelo Modesta Mussorgskog je ponovo doslo na pozrnicu u jednom nesvakidasnjem izdanju. Naime, ne zeleci samo interpretirati djelo, odnosno prilagoditi ga tadasnjem vremenu doslovnog izvodjenja, EL&P su djelo prilagodili sebi. Neprdrzavanje orginala donjelo im je lose kritike od cistunaca klasicne muzike, koji jednostavno nisu zelili cuti nesto drugacije. Zaludu su cak i na omotu bili prikazani okviri bez slika, koji su poslali jasnu poruku o cemu seradi. Jos se jednom potvrdila ona o svinjama I biserima. Album je donija Lakeovu prekrasnu rock baladu, “The Sage”, a Emerson je ubacija “Blues Variation”. Ali publika je rekla svoje. Mimo svih prognoza, album se penje na sve moguce top liste na svitu, predstavljajuci do danasnjih dana, jedinu muzicku suitu, baziranu na klasici, koja je dosla na visoka mista top lista kako u Americi tako u Engleskoj i Europi. Sa druge strane, ovom prilikom moran pocrtati jos jednu bitnu cinjenicu kad govorimo o ELP, a pogotovo o ovom albumu. Naime, ovaj album je donija vise sljedbenika iz rocka u tabor klasicne muzike, nego sve muzicke akademije zajejedno. Ovo mogu tvrditi sa stopostotnom sigurnoscu, jer sam i sam bija jedan od miljuna koji su se zainteresirali za klasicnu muziku nakon slusanja ovog albuma. Cak stavise, nakon ovoga albuma sam kopija orginalnu, klavirsku izvedbu orginala u izvedbi Vladimira Askernazija, i kako san se zaljubija u djelo, isto tako san kupija orkestralnu verziju Minkenske filharmonije, pod carobnim stapicem Herberta Von Karajana. Eto, neka se zna i neka na pamet imaju ovo svi oni kojima je uloga pljucat po ovom ostvarenju. A ima hih. 1972 godine ELP ponovo ulazi ustudio i kao rezultat izlazi novi album “Trilogy”, mozda najzreliji do tada, kojeg nosi prekrasna balada Greg Lakea, "From the Beginning", koja, by the way, postaje najbolje prodavani single grupe. Album krasi monstruozna obrada “Hoedown” od Aaron Coplandovog “Rodea”, kao i orginalne kompozicije, kao sta su suita “The Endless Enigma” i “Trilogy”. Ka sta smo rekli, album predstavlja dotadasnji vrhunac kreativnosti grupe, a i sva trojica ga izdvajaju kao omiljen album. I sad dolazi ono…ono glavno, ono di se lome koplja. Do 1973 godine grupa se tako etablirala na svjetskoj sceni, da su osnovali svoju diskografsku kucu “Manticore”. Cak su kupili neku napustenu kino salu i pretvorili je u salu za vjezbanje. Kad o tome govorimo, jedna mala napomena. Emerson, Like & Palmer su bili jedini sastav koji je u zivo izvodio muziku tocno onako kako je zvucala na plocama. Neznan dali su time zeljeli dokazati svoju virtuoznost, u koju niko nije sumnja ili nesto drugo, ali pogodili su. Publika je dobivala na koncertima tocno ono sta je zelila i zasto su dosli. Dunque, ovako malo otplovin, jerbo o njima bi se dalo pricat danima. Da nastavin. 1973 godine EL&P ulaze ponovo u studio. Ovaj put in se pridruzija Peter Sainfied, tekstopisac i siva eminecija scenskog nastupa King Crimsona, koji je nakon snimanja albuma “Earthbound”, napustio maticnu grupu. Dakako, zajedno sa Greg Lakeom radi na tekstovima i ko-producira album. Sam album je po izlasku izazva mnogobrojne kontoverze, od strane kritike i establismenta ali i kod same publike. Naime, napravivisi odmak od prethodnih ostvarenja, EL&P izdaju najzrelije djelo u karijeri grupe, koje je jednostavno bilo i ostalo van svog vremena. Van svog vremena po mnogocemu, ali ovom prilikom o tome necemo jer nam to i nije cilj u ovoj emisiji. Ali zato, istovremeno najavljujem, posebnu emisiju o ovom albumu, jer je to i zasluzio. Nakon izdavanja albuma, grupa krece na svjetsku turneju, di je publika rekla svoje. I to na potpuno rasprodanim stadionima, diljem zemaljske kugle. Na turneji je snimljeni zivi album “ Welcome Back My Friends to the Show That Never Ends”, koji zorno pokazuje grupu na svom vrhuncu pred prepunim auditorijem. Tesko je izdvojiti sa ovog albuma neku temu koja bi predstavila album u par minuta, te stoga necu ni pokusat. Pripremiaj san fragment in suita “Karn Evil 9”, pa ga poslusajmo Karn Evil 9 fragment 1974 godine ELP dozivljavaju svoj zvjezdani trenutak, kad na rasprodanom koncertu u Kaliforniji, pred 200 000 ljudi odrzavaju spektakularni koncert za pamcenje. Pravac njihovog puta od tog trenutka je mogao biti samo jedan, ali na opce iznenadjnje svih, pa i autora ovih redaka, brzina sa kojon su se strmopizdili, je bila nevjerovatna. Nakon pola desetljeca vladavine svjetskom scenom, nestali su takorekuc preko noci. Godinama su se bezuspjesno pokusavali vratit na stare pozicije, ali bez nekog uspjeha. Necemo vise ulaziti u razloge njihova nestanka, jer su viseslojni i ne bas tako jednostavni za objasnit u par recenica, a i nemamo bas vrimena za to ovom prilikom. Jednom zgodom, kad buden napravija emisiju u kojoj cu predstavit faze nastanja, razvoja i nestajanja muzickih pravaca sezdesetih i sedmadesetih, onda cu lipo objasnit o cemu se tocno radilo. Dunque, Emerson, Like & Palmer su se pojavili na svjetskoj sceni u momentu kad je nivo muzicke svjesti i obrazovanosti, sirokih masa dosega vjerovatno najvecu razinu u povjesti ljudskog roda i time se potreba otvaranja novih, neistrazenih podrucja muzike toliko prosirila, da je muzicka scena za umjetnike predstavljala nepreglednu plodnu oranicu, na kojoj je raslo sve sta se posijalo. Razvojem simfo rocka i njegovim evoluiranjem u kompleksne forme, pojavila se potreba za nesto komercijalnijom verzijom, koja u sebi nece nositi negaciju svojih korijena i koja ce na prihvatljiv, pitkiji nacin, presentirat ono sta je ogromnoj masi needuciranih slusalaca zeljnih novoga, bilo daleko, tesko, nepoznato. A to je bila klasicna muzika. Sjeme nije moglo pasti na plodnije tlo: Keith Emerson, alfa i omega grupe Nice, koja je svojim djelima, “Five Bridges” i “Ars Longa Vita Brevis”, vec bila upisana u sve knjige moderne klasicne muzike. Dio opusa grupe je nagovjestavao pomak prema rocku, ali daleko od onoga sta je dao EL&P. Genijalac na klaviru, nenadjebivi virtuoz, vrsni showman i nadasve nadahnut kompozitor, Keith Emerson se velikim slovima upisa u knjigu najvecih minulog stoljeca. Greg Lake, babyface genijalac na basu, tvorac predivnih balada, upecatljive lirike, vanseriski producent, koji se nazalost ogranicija samo na produciranje maticne grupe i nadasve, nadasve, vlasnik van-vremenskog vokala. O njegovom glasu bi se mogle ispricati price, ali umisto toga, dozvolite da citiram jednog kriticara tog doba, koji je napisao: “Greg Lake always sounded like he was singing from the pantheon of the gods.” Ja bi na to jos doda, “touched by the gods!” Ako bi ikad birali najmarkantniji, najupecatljiviji vokal stoljeca, dileme nebi bilo, Greg Lake bi sa punim pravom odnija prvo misto. Carl Palmer, divljak na bubnjevima, po kojem je vjerovatno napravljen lik ludog bubnjara iz Muppetovaca, svojim dolaskom u grupu zaokruzuje postavu. Artikulirajuci svoj pristup bubnjevima, odnosno, pretvarajuci lupanje po njima u svirku, Palmer postaje jedno od najvecih imena tadasnje scene. I to sa pravom, jer njegovo sviranje bubnjeva postaje okosnica i vizija razvoja tog instrumenta. Nazalost, do sada san malo od toga ima prilike cuti, jer Palmerovo “punjenje” rupa u zvucnoj slici jos niko nije nadmasija. Po oformljavanju banda, svi su ocekivali neki uspjeh, a tada se veliki uspjeh smatrao eventualni kratki posjeti top listama, koncerti u dvoranama do 2000 mjesta i solidna tiraza ploca. To solidna, znacilo je pokrivanje troskova studija, izrade i distribucije ploca, te promocije, ako je uopce i bilo. Dogodilo se nesto sta niko ni u snu nije ocekiva. Po izlasku prvog albuma i singlice “Lucky Man”, skinute sa njega, EL&P su preko noci dosli na top liste singlica, ali sta je najcudnije od svega, i top liste albuma. I to ne na nekim lokalnim listama, nego na Americkim, Engleskim, Europskim, Aziskim, ukratko, prvim albumom su poharali sve svjetske top liste albuma. Stvorivsi novi zvuk i evoluirajuci izricaj grupe Nice, sa neizostavnim elementima ostavstine ranih dana King Crimsona, ipak uspjeh EL&P predstavlja presedan, kako u to doba tako i do danasnjih dana. Za sam kraj emisije, poslusajmo temu sa albuma “Trilogy”, “Living Sin” koja u sebi objedinjuje esencu stvaralastva grupe. Emerson, Like & Palmer su u ovoj temi dali sve. Ritam, sinkope, savrseni tempo, nezaboravnu melodiju, uigranost do pefekcije, nebeski vokal, savrsenu produkciju, kompoziciju koja nema rupa, savrsene prelaze i nadasve klasicnu atmosferu zapakovanu u rock ambalazu. Ne mogu rec da su EL&P bili najbolji band na svitu. Cak i za mene, koji san, kako san reka, izrazito slab na njihovu muziku, cak i za mene postoje daleko jaci, vjerovatno bolji bandovi, ali EL&P ce uvjek ostati to sta jesu bili – jedini i unikatni. Ljudi od krvi i mesa koji su se nekom providnoscu vinili u nebeske visine. Svi mi koji smo ih gledali sa Zemlje, vidili smo ih ka svitlo, koje je izvirilo iz tame i osvjetlilo put prema kompleksnijim formama muzike. I stoga, ma koliko ih ismijavali radi svoje pretencioznosti, izrugivali im se radi manirizma, pljucali po njima radi reciklaze, manje vise svi kriticari i publika se slazu oko jedne stvari. EL&P su bili jedni i jedini. Unikatni band sa svojom muzikom, svojom publikom i malobrojnim kriticarima koji su im davali priznanje. A publika, publika je odavna rekla svoje i to jedno 40 000 000 puta. Pa kad je tomu tako, zavrsija bi ovo parafrazom uzrecice koja je isplivala nakon Francuske, nazovi-demokratske, revolucije: Njihovo je misto ipak na prijestolju! -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------! Ova posebna emisija je posvecena prijatelju Ovci, kojem su EL&P isto tako omiljen band. Budite sa nama i sljedeci utorak kad pripremamo emisiju u kojoj najavljujem skori koncert grupe Guns’n Roses, u Velikom Selu. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: EL&P - Lucky Man EL&P - Take A Pebble EL&P - Knife Edge EL&P - Hoedown EL&P - Promenade & The Gnome EL&P - The Sage --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground Feta |
